weird world

Dobrodošli na moj blog

06.10.2013.

...

'Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke i potrazila me dugim, tajanstvenim pogledom.
Zamislio sam je kako pegla male decije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i cuo sam radio sa vecernjim zeljama slusalaca...
Znam, nije to idealna slika, stavise, feministkinje bi je rado iscepkale u parampacad, ali, ja je nisam spomenuo misleci da je idealna. Niposto. Hteo sam da objasnim sta se dogadjalo sa mnom.
Dotad sam djevojke, razmisljajuci o njima, uglavnom svlacio do gole koze. U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematskom pregledu, i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa, ili neku slicnu perverznu krpicu.
Ona je bila prva koju sam obukao u nesto.'

'Teško je kada živiš za dan koji ne znaš kada će doći, za dan kada ćeš je ponovo videti. Teško je, kada si sam i nedostaje ti glas, lice, dodir, osmeh, kada ti nedostaje biće koje je tvoja bolja polovina. Teško je prijatelji. Želim vam da nikad to ne iskusite, jer taj bol prijatelji, nije za ljude...''

12.01.2013.

2 dio priče

I tako dok su sjedili na neki čudan način djevojka ga posmatrala, valjda jer je toliko gledao u nju, činilo se kao da joj je bilo neugodno, on je to na neki način shvatio al' je i dalje svojom ljepotom darivala njegovu pažnju. Dok su njih dvoje razgovarali djevojka koja mu nije silazila sa oka sve je to tiho posmatrala al' je ipak rekla da se zove Aldina, a drugarica do nje koja nije prestajala pričat Nerma.

'Znam da sam čudna, inače volim da pričam, tako od malena, i moja mama mi je dosadna s tim da prestanem pričat al' uvijek sam takva hahah, valjda to tebi ne smeta?' onako čudno reče Nerma

'Ma ne, samo ti pričaj, ionako sjedim ovdje sam, i baš nimalo mi ne smeta društvo, a nego reci mi jer ja tebe i ne znam baš toliko dobro, je l' ti ono ideš u 1 razred?' stidljivo reče Semir

-'Aha, skroz mi je ovo čudno, navikla sam na društvo iz osnovne i baš mi je teško ovo sve, da putujem s busem, novo društvo, novi profesori, al' hajde svi su bili 1 razred, pa i ti si isto bio i eto prođe godina, sad ti ovo sve i nije baš više čudno toliko, al eto sreća moja pa imam Aldinu, s njom sam najbolja bila i u osnovnoj a i u istu srednju školu idemo, to mi je neka utjeha'

-'Ma vjerujem da je teško, al' vremenom se navikneš, nije to toliko strašno, al' ja i dalje teško podnosim novo društvo jer nije ništa isto k'o u osnovnoj, iako sam s njima prošlu čitavu godinu proveo, i dalje imam osjećaj k'o da se nisam uklopio u razred, isto k'o da sam neki čudak tu'

-'Haha, meni baš nisi čudan, simpatičan si, samo da budem iskrena čudno mi je zašto sjediš sam, zar nemaš nikoga da budeš tu ?'

-'A znaš, nemam drugova u razredu a ni u školi koji žive gdje i ja i koji su išli u istu osnovnu školu, jedino imam drugarice Azru i Elmu s kojima sad dobar, al' većinom one ostaju s nekim momcima il' svojim drugaricama.'

Dok su tako pričali i dalje nije skidao pogled sa Aldine koju nije znao za razliku od Nerme koju je poznavao ali ne baš skroz dobro.Imao je osjećaj kao da treba nešto reći Aldini, ali njegov stid je sve rušio dok napokon nije stekao snagu.

-'A ti Aldina, je l' tebi ovo teško palo, mislim ovo društvo sad, i druga škola?'

Aldina je okrenula glavu prema njemu i u tom trenutku susreli su se njihovi pogledi, nekako čudno su se gledali, kao da samo njih dvoje postoje u tom trenutku, kao da je oko njih sve nestalo, samo oni tu, njihove oči i želja.

-'Iskreno da ti kažem i nije baš toliko, znala sam da će doć do ovoga, već ću se nekako navić, nije to strašno, škola k'o škola'

-Eh super, baš mi je drago, vjerujem je da će to sve bit dobro, uostalom vi ste baš zanimljive, lahko će vam biti da se prilagodite'

Ubrzo je došao bus koji je bio poluprazan, zajedno su Semir,Aldina i Nerma krenuli prema njemu.Nakon što su ušli Aldina i Nerma su sjele zajedno dok je Semir sjedio iza njih.

-'Baš je vrućo u busu, nisam očekiv'o da će septembar bit ovoliko vruć, sjećam se prošle godine da je prvi dan škole bila kiša i nakon toga 15 dana je padala, nekako bi dobro došla, al' znaš kako i da je kiša narodu ne bi valjalo' reče Semir

Nekako neočekivano Aldina se raspričala, smijala se čitavo vrijeme dok je Semir posmatrao njen osmijeh, njene bijele zube koje su promjenili njegov život, imala je najljepši osmijeh.Semir bi ponekad ušutio samo da je gleda, slušao je njihov razgovor, nije se toliko  uključivao, volio je njen glas kako tiho osvaja njegovo srce, volio je da sluša kako priča, čak i kad bi to bila neka glupost on je uživao u tome, dok ih je slušao povremeno bi se nasmijao i shvatio kako je ona ustvari simpatična, zanimljiva. U međuvremenu osvajala ga je svojom pričom, ne samo ljepotom, vidio je ustvari kako je ona bila prelijepa djevojka koja je pored ljepote imala i ono nešto drugo, nešto najljepše  svojoj duši.Nekad bi se i ludački zasmijala što je on volio i što je u njemu izazivalo sreću, neku ludu sreću.Dok ih je tako posmatrao odjednom je shvatio da su došli u svoje mjesto, to mu i nije bilo toliko važno, više je volio da ostane još tu, da je gleda, da ga i dalje nastavi osvajati, po parče njegove duše.
Iako nije mislio da će ostat s njima nakon izlaska iz busa nastavili su hodati te su sjeli kraj nekada svoje stare škole.

'Aaaaa, kako bi voljela bar još jedan dan da budem ovdje' reče Aldina koja se već oslobodila, počela je pričati i nakon busa što je Semir volio, bilo mu je i drago jer je našao nove drugarice s kojima se može družit, možda više i neće bit sam pomislio je, al' on nije htio da mu Aldina bude samo drugarica, želio je nešto više ali je mislio da mu ona to neće uzvratiti, da možda ona ima već nekog drugog o kome razmišlja, čudio se kako je za tako kratko vrijeme mogla da osvoji njega dok su druge mjesecima pokušavale ali nisu uspjele jer je Semir bio momak kome se gotovo niko nije sviđao a gle sad čuda, pojavi se ona i na prvi pogled uradi ono što druge nikad neće moći.

Sjedili su tu i smijali se, pričali neke svoje priče, Aldina je pričala kako ustvari voli fudbal i da navija za Barcelonu što je on volio, volio je što ona voli fudbal ali ne i što voli Barcelonu, međutim to mu je bila 1000-ita stvar na svijetu u tome trenutku, bila mu je bitna samo ona i niko više.Nerma je pričala kako je u osnovnoj školi bila najbolji đak što je Semiru bilo čudno jer nije izgledala kao 'štreber'.Došlo je vrijeme da Aldina i Nerma moraju da idu jer su bile udaljene mjesto od njega.Teško je to podnio jer je želio da i dalje bude tu sa njom pa makar nikad ne osjećala ništa prema njemu, bilo mu je bitno samo da je tu, kraj njega.Nakon što su otišle, krenuo je prema svojoj kući sa samo jednom stvari u glavi, ta jedna stvar je bila ona.Kada je stigao kući uzeo je svoj laptop, otvorio ga i našao je na facebooku.Taj čitav dan je proveo misleći o njoj i sanjao ju je tu noć, sanjao je kako mu dolazi i grli ga, ljubi ga, ali ga je zvuk zvona za novi školski dan probudio. NOVI DAN, NOVA AVANTURA


NASTAVAK AKO ŽELITE NAPIŠITE, JOŠ NEKE STVARI AKO VAS INTERESUJE TU SAM, SAMO PITAJTE :)

10.01.2013.

my first story, btw i'm boy

Još poneka jutarnja zraka utapa se u njegovo lice i stvara mu svjetlost pred očima.Naglo ustaje i blagim rukama trlja svoje pospano lice koje je obasjalo jesenje septembarsko sunce.Potonulih očiju odlazi u kupatilo iz kojeg brzo izlazi.Prvi je dan nove školske godine, baš zbog toga mu je toliko teško palo da ustane ujutro i krene u 2 razred srednje škole.Vraćajući se iz kupatila uzima svoje plave pantalone i uskače u njih te oblači svojt za koji nije znao ni da postoji u moru zabačenih stvari.Osjećao se pomalo tužno, toliko odmora i zabave sad nestaje i dolazi učenje ali i drugovi koji su mu nedostajali. Uzeo je svoju mjesečnu kartu i uputio se prema stanici jedva gledajući ispred sebe.Stigao je bus odmah nakon njega, ušao je i brzo sjeo na svoje mjesto gdje je sjedio čitave prošle godine, tu je bila i njegova najbolja drugarica Azra s kojom je uvijek zajedno bio.
-'Baš mi se nikako ne ide u školu, samo zbog društva imam osjećaj da vrijedi ići, ne znam kako ću se budit narednih dana, al hajde valjda budemo 2 smjena iako mi ni to nije dovoljno da spavam haha' reče Azra

-'A eto, meni se tek ide, prošla godina mi je bila najgora u životu, to privikavanje na nove drugove, na profesore, te sve knjige koje su mi okupirale glavu iako ti Azra znaš da nisam štreber. Al nije samo to problem, znaš da ja više nisam onaj lik koji sam bio u osnovnoj školi, imam osjećaj kao da ne vrijedim, kao da nemam nikog kraj sebe da mi pruži neku riječ utjehe da ću postić nešto u životu, treba mi ta osoba Azra al' nikako da me nađe, imam osjećaj da sam ružan, stalno sebi tražim mane, moram nać način da se izvučem iz ovoga'.

-'Ma daaaaaj! Pa ti sam znaš da si lijep,pametan, i jedino muško koje me može toliko da nasmije, vjerujem da ćeš nać tu osobu, doći će to vremenom, ne brini se, shvatit ćeš kad se pojavi'

Stigli su do stanice i brzo krenuli prema školi da vide svoje drugove.Azra je bila sretna, grlila je svoje drugarice i smijala se sa njima dok je Semir stajao sam sa svojim drugovima, odlutao u nekome svome svijetu.Izgledalo je kao da mu ništa nije bitno,osjećao se usamljenim, tražio je neke trenutke sreće i pokušavao da uživa u njima ali mu nije išlo, uzalud se trudio, trebala mu je ta neka osoba da bude uz njega kada nije dobar, da mu pruži snagu, da mu da vjeru u sebe.
Ušao je u učionicu i nakon 5 minuta oborio glavu i pokušao spavati dok je pištavi glas nove razrednice ubijao njegov san, brzo je to potrajalo i završio se i taj 1 dan škole, Izašao je iz dvorišta i sam krenuo prema stanici dok je gazio lišće koje je klizilo po njegovim patikama, svi su imali nekog sa sobom da ide s njima do stanice dok je on bio sam, Azra je ostala sa nekim momkom, Elma sa drugaricama i po ko zna koji put ista situacija, on ostaje sam.Teško mu je to padalo ali je podnosio, gurao je i ranije dane tako, i sad će. Došao je na stanicu i sjeo na stare stepenice na kojima je sjedio toliko puta sam, vrijeme je tako letjelo i onda odjednom začuo je glas:
'Ee ćao, otkud ti sam?'
Brzo je bacio pogled na dvije cure i onda se naprosto desilo, ugledao je oči u koje je utonuo, naprosto su ga ubile.Zurio je u djevojku pored kao da mu je to prvi put da vidi žensko, gledao je njenu kosu kako se talasa na laganom jesenjem povjetarcu, i njene ruke koje je želio da ga diraju, gledao je njen najljepši osmijeh koji mu je oduzimao dah, koji mu je bio najljepši na svijetu.Nije vjerovao da se dogodilo, da se zaljubio, da se tako strastveno zaljubio da neće moći spavati, da će ona bit jedina stvar koja će letjeti mislima njegovim, nije vjerovao da je Bog imao razumjevanja za njega, mislio je da mu Bog samo loše stvari daje.Dok je tako letio negdje daleko i čudno gledao u djevojku pored osobe koja mu je rekla 'ćao' naglo se probudio iz svojih misli
-'E ćao, ma eto, drugarice su mi otišle, pa sam tu sam, sjedite vas dvije ovdje, ionako mi je dosadno'
Znao je on djevojku koja ga je pozdravila al' djevojka pored nje koju nije mogao da prestane da gleda nije znao ko je.


AKO ŽELITE NASTAVAK PRIČE, NAPIŠITE U KOMENTARU.

A I AKO ŽELITE PITAT NEŠTO DRUGO,  SVE ŠTO VAS ZANIMA, PITAJTE.


<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17926

Powered by Blogger.ba